وَبَشِّرِ الَّذِين آمَنُواْ وَعَمِلُواْ الصَّالِحَاتِ أَنَّ لَهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الأَنْهَارُ كُلَّمَا رُزِقُواْ مِنْهَا مِن ثَمَرَةٍ رِّزْقاً قَالُواْ هَذَا الَّذِي رُزِقْنَا مِن قَبْلُ وَأُتُواْ بِهِ مُتَشَابِهاً وَلَهُمْ فِيهَا أَزْوَاجٌ مُّطَهَّرَةٌ وَهُمْ فِيهَا خَالِدُونَ
A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kad im se iz njih da kakav plod, oni će reći: “Ovo smo i prije jeli”, – a bit će im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti. (Al-Baqara, 25)
Riječi iz ajeta: a bit će im davani samo njima slični (وَأُتُواْ بِهِ مُتَشَابِهاً) ukazuju na sličnost gledanu iz ugla pružanja blagodati i darova. Prema poređenju Bediuzzamana Saida Nursija, te slične blagodati mogu biti blagodati ovog svijeta, ili blagodati za budući svijet. Naprimjer, čovjek Allahu zahvaljuje, odnosno izgovara “Hvala Allahu” (الحمد لله) na ovom svijetu, a to zahvaljivanje će naći kao plod na budućem svijetu. Prema tome, svaki tekbir, tesbih i tehlil, ovdje, u vidu sjemena, položenog ili zasijanog u zemlju, urodit će različitim blagodatima u Džennetu. Međutim, poželjno je ukazati na nešto važno u tom smislu, a to je da treba dobro znati naravi međusobne povezanosti te dvije stvari.
Činjenica je da mi sve posmatramo u sklopu uzročno-posljedičnog niza. Prilikom vršenja neke analize ili sklapanja misli, stojimo pod utjecajem uzroka. Međutim, ima mnogo pojava u svijetu koje proizvode te uzroke, dotle da nam se sasvim jasno i snažno pogledu izlažu činjenice koje navodi ovaj ajet. Prema tome, niko ne požanje ječam na njivi na kojoj je zasijao pšenicu, iako su ječam i pšenica istog roda biljaka. Ne ubiru se kruške sa stabla jabuke, niti smokve s loze grožđa. Poslaniku, s.a.v.s., dolazila je Objava. Međutim, dok je Poslanik, s.a.v.s., s razumijevanjem slušao šta mu govori Džibril, a.s., ljudi iz njegove blizine nisu ništa mogli čuti, čak ni zvuk zujanja pčele. Slično se može reći i za spuštanje Uzvišenog Allaha na “Donje nebo” (السماء الدنيا) i stotine drugih stvari. Možemo li, uopće, reći da mi takve stvari i pojave trebamo razumijevati u sklopu relacije uzrok – posljedica?
Prema tome, upravo onako kako je rekao El-Gazali, mi svojim ovosvjetskim umovima, odnosno “umom zemaljskog života”, ili svojim umom koji koristimo u zemaljskom životu, ne možemo sasvim dobro razumjeti neke stvari koje se tiču budućeg svijeta. Međutim, kad se spremamo za budući svijet, s osloncem na “um budućeg svijeta”, možemo razumjeti vezu između riječi tesbiha (سبحان الله) i ubiranja ploda od toga u Džennetu, jer se tamo sve odvija prema tajnim metafizičkim zakonima. Sasvim jasno vidimo uzročno-posljedične veze između nadoknađivanja blagodatima koje se tamo nalaze i djela koja se čine ovamo.
Naravno, fizički zakoni prisutni ovdje ne vladaju i tamo. Poslanik, s.a.v.s., npr., kaže da će nam namaz biti naš druželjubivi sagovornik i prijatelj u mezaru, da će čovjek u Džennet ulaziti na osam različitih vrata, da će se Kur’an otjelovljavati i biti zagovornik onome ko ga uči.
Vezano za navedeni ajet, Fahruddin er-Razi je rekao da se ovakvi primjeri u Kur’anu časnom pružaju kako bi se omogućilo bolje razumijevanje nekih pitanja. Tu nema ništa neobično. Što se tiče prave prirode stvari, ona se tu pokazuje u svim svojim stvarnim crtama i pojedinostima. Vjernici dobročinitelji će u vezi s tim govoriti: “Ovo smo već vidjeli ranije, tokom zemaljskog života”, ili: “Nedavno smo to vidjeli, ovdje u Džennetu”.
Dakako, blagodat je nagrada za neko djelo ili nešto slično. Vječna blagodat tamo su klasovi koji se ubiru za činjenje dorih djela ovamo. Kad se to uzme u obzir, one su načelno slične. Ali, ako se imaju u vidu dimenzije Dženneta, postoji ogromna razlika koja prevladava ovaj prolazni svijet, time što je on plod mudrosti, a budući svijet plod moći.[1] Jedan svijet je privremen i prolazan, a drugi ima obilježja vječnosti. Jedan ima obilježja prolaznog naslađivanja, a drugi ima dimenzije vječnih užitaka. Jedna blagodat je dobročinstvo na razini “očiglednog viđenja” (عين اليقين), a druga je blagodat Milostvoga na razini “same istine” (حق اليقين).
[1] To znači da je ovaj svijet kuća mudrosti, a budući svijet je kuća moći.
