Kao što sunnet objašnjava nejasna mjesta u Kur’anu, on, također, detaljizira njegove načelne norme.
Naprimjer, Kur’an naređuje riječima: Obavljajte namaz, ali ne objašnjava kako da se obavi, niti vrijeme obavljanja. Istina je da su neki komentatori Kur’ana, r.a., derivirali pet namaza iz kur’anskog ajeta: I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava… (Hud, 114), ipak je sunnet taj koji je precizno odredio vremena ovih namaza za koje je Allah, dž.š., rekao da su vezani za određene termine: …vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju. (En-Nisa, 103)
Postoji hadis koji pojašnjava da je namaska vremena označio Džibril, a.s., tj. da je njihov izvor nebeski i Božanski. Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Dva puta mi je Džibril kao imam klanjao kod Bejtullaha. Predvodio me je u podne-namazu kada je Sunce bilo prešlo polovinu neba i kada je sjena bila poput kaiša na obući; ikindiju mi je klanjao kada je sjena bila koliki je i predmet; akšam mi je klanjao kada bi se postač iftario, a jaciju kada bi se rumenilo izgubilo; sabah mi je klanjao kada su hrana i piće već bili zabranjeni postaču. Sutradan mi je podne-namaz klanjao kada je sjena bila koliki je i predmet, a ikindiju kada je sjena bila dvostruko veća od predmeta; akšam mi je klanjao kada bi se postač iftario, a jaciju do trećine noći; sabah mi je klanjao, i razvidi se, nakon čega mi se okrenu i reče: ‘Muhammede, ovo je vrijeme vjerovjesnika prije tebe; pravo namasko vrijeme je između ova dva vremena.’”[1]
Nastojao je Božiji Poslanik, s.a.v.s., podučiti svoje sljedbenike namaskim vremenima, i on je jedini autoritet za mnoga pitanja koja se odnose na namaz, kao što je njihova podjela na: farz, vadžib, mustehabb i mekruh, šta narušava njegovu ispravnost; objasnio je kako se obavlja ruku, sedžda, šta se uči u Et-Tehijjatu i da se namaz završava selamom. Prema tome, Poslanik, s.a.v.s., namaz o kojem je naredba u Kur’anu, a.š., došla u načelnoj formi: Obavljajte namaz, jedini objašnjava svojim riječima: “Klanjajte kako vidite mene da klanjam!”[2] Da je Kur’an nastojao dati sva pojašnjenja o namazu, njegov opseg bi bio dvostruko veći. Zbog toga je pojašnjenje ovih detalja ostavio veoma oštroumnoj osobi koja je najbolje razumijevala ono što joj je dolazilo od njezinoga Gospodara. I on se zbilja prihvatio prenošenja nama ove objave koja se ne uči (el-vahj gajrul-metluvv) s potrebnim objašnjenjem. Izvršio je ovo svojom oštroumnošću koja podrazumijeva nadmašivanje razuma razumom i ispomaganje nadahnućem na mjestima gdje razum staje.
Sunnet je također objasnio propise hadža. Istina je da se Kur’an bavio temom hadža na jednom ili dva mjesta i pružio neka vrijedna objašnjenja. Međutim, ova objašnjenja su obuhvatila samo dio propisa hadža, i zbog toga vidimo da je sunnet nastojao detaljno objasniti sve hadžske propise. Ova detaljna objašnjenja višestruko nadmašuju ono što je spomenuto u Kur’anu. Poslanik, s.a.v.s., jednom je obavio hadž. Ovaj hadž je nazvan oproštajnim, jer se u njemu oprostio sa svojima ashabima. Hadžske propise obavio je jašući na svojoj mazgi da bi ga svi mogli vidjeti. Sve je objasnio svojim riječima a onda i postupcima tako jasno da se znalo da li je nešto kvarilo post ili nije, a nakon što je sve ovo završio, rekao im je: “Usvojite svoje propise!”[1] ukazujući im time na mjesto njegovih riječi i postupaka u šerijatu. Apsolutno, nema nikakve sumnje, Kur’an nije objavljen manjkav, ali je objavljen preko onoga koji ga dostavlja, komentira i objašnjava, preko Božijeg Poslanika, s.a.v.s.
[1] Ebu Davud, “Es-Salat”, 2.; Et-Tirmizi, “El-Mevakit”, 1.
[2] El-Buhari, “El-Ezan”, 18.; Ahmed, El-Musned, V, 53.
[3] Muslim, “El-Hadž”, 310.; Ebu Davud, “El-Menasik”, 77.; En-Nesai, “El-Menasik”, 220.; Ahmed, El-Musned, III, 366.
