Kur’an, a.š., i sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s., osnovni su temelji islama. Apsolutno je nemoguće zamisliti islam bez sunneta i bez hadisa. Sunnet koji podrazumijeva riječi, djela i odobrenja Božijeg Poslanika, s.a.v.s., čuvan je, uklesavan u srca i umove, od vremena Božijeg Poslanika, s.a.v.s., a onda je čuvan i putem bilježenja i registriranja. Cijenjeni ashabi su ustrojili svoj život prema uputama sunneta, a onda su ga, takvog kakav jeste, bez dodavanja i oduzimanja, prenijeli poštovanim tabiinima koji su živjeli u vrijeme velikih smutnji. Zbog toga su svoje živote utemeljili na bogobojaznosti i ustezanju od ovoga svijeta. Autoriteti iz generacije tabiina, čiji broj prelazi hiljade, držali su se čvrsto dva važna temelja islama, Kur’ana i sunneta, i uspjeli su ih prenijeti kasnijim generacijama, nenatrunjene i čiste. Osobe koje su živjele u ove tri generacije: generaciji ashaba, tabiina i etbai tabiina, jesu pripadnici najboljih generacija, kako se o tome izrazio sam Vjerovjesnik, s.a.v.s.[1]
Božiji Poslanik, s.a.v.s., je, kako to prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., rekao: “Najbolji govor (hadis) jeste Kur’an, a najbolji životni put (hedj)[2] jeste put Muhammedov. Najgore su novine u vjeri (muhdesat), a svaka novotarija (bid’a) jeste zabluda!”[3]
A sada evo nekoliko sjajnih smjernica o ovome:
Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Svi moji sljedbenici, osim onih koji odbiju, ući će u Džennet!” “Božiji Poslaniče, a ko će odbiti?” “Onaj koji mi je pokoran ući će u Džennet, a onaj koji me ne sluša, on odbija!”[4]
Također je rekao: “Ja i moji sljedbenici podsjećamo na čovjeka koji je zapalio vatru, pa su počeli insekti i leptiri padati u nju. Ja vas držim za krajeve vaše odjeće, a vi mi izmičete iz ruku!”[5]
On, s.a.v.s., kaže: “Neka niko od vas dok je zavaljen na svome ležaju i dođe mu neka od mojih zapovijesti, kojom naređujem ili zabranjujem, ne kaže: ‘Ja ne znam za to, mi samo ono što nađemo u Kur’anu slijedimo!’”[6]
U Ebu Davudovoj predaji nalazimo sljedeću dopunu: “Dat mi je Kur’an i nešto slično njemu!” Ovo znači da mu je i sunnet, također, dat.
Također je rekao: “Onaj koji poslije mene poživi vidjet će brojna razilaženja. Zato se držite moga sunneta i sunneta halifa koji su na pravom putu. Prihvatite ga i grčevito ga se držite! Čuvajte se novina u vjeri, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je zabluda!”[7]
U predaji koja se nalazi u Muvettau imama Malika, koju neki uvrštavaju u šest temeljnih hadiskih zbirki − umjesto Sunena Ibn Madžea − stoji da je Muhammed, a.s., rekao: “Ostavio sam vam dvoje, nećete zalutati sve dok ih se budete držali: Allahovu, dž.š., Knjigu i sunnet Njegovog Vjerovjesnika!”[8]
Ovo je sunnet kod Allaha, dž.š., i kod Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Pa ako je ovo realnost, i ako je Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet punih četrnaest stoljeća upućivao muslimane, osvjetljavao put pred njima, vršio funkciju mosta koji ih dovodi do Allahovog, dž.š., zadovoljstva, i ako je od vremena Božijeg Poslanika, s.a.v.s., poput Kur’ana, a.š., prenošen u usmenoj i pisanoj formi, s generacije na generaciju, sve do današnjih dana, doista onda postavljamo pitanje onima među sljedbenicima orijentalista koji ne posjeduju ispravno, ni dostatno znanje, a koji pokušavaju izazvati sumnju u njega i okaljati ga, postavljamo im pitanje riječima Kur’ana:
…pa kuda onda vi idete?![9]
I, zbilja, kuda idete?!
[1] El-Buhari, “Fedail ashabin-nebijj”, 1.; Muslim, “Fedailus-sahaba”, 210.-212.
[2] Navedena riječ se može čitati kao huda kada znači uputu i vodstvo, ali i kao hedj u značenju najboljeg životnog puta.
[3] Muslim, “El-Džumu’a”, 43.; En-Nesai, “El-Idejn”, 22.; Ibn Madža, “El-Mukaddima”, 7.; Ebu Davud, “Es-Sunna”, 5.
[4] El-Buhari, “El-I’tisam”, 2.; Muslim, “El-Imara”, 32.
[5] El-Buhari, “Er-Rikak”, 26.; Muslim, “El-Fedail”, 17., 18.
[6] Ebu Davud, “Es-Sunna”, 5.; Ibn Madža, “El-Mukaddima”, 2.; Et-Tirmizi, “El-Ilm”, 10.
[7] Et-Tirmizi, “El-Ilm”, 16.; Ibn Madža, “El-Mukaddima”, 6.; Ebu Davud, “Es-Sunna”, 5.
[8] El-Muvetta, “El-Kader”, 3.
[9] Et-Tekvir, 26.
