Ovdje postoji razlika između biti učenjak (alim) i biti čovjek. Pa shodno učenjakovom korištenju znanja u službi čovječanstva i shodno njegovom predstavljanju znanja kroz moral i vrline, on se spašava pozicije da bude samo nosač znanja i diže se na nivo moralnog čovjeka, a ako nije tako, onda se radi o jadniku koji je protraćio svoj život u ono što je beskorisno. Moral i vrlina su ti koji pretvaraju metal koji je zahrđao neznanjem u skupocjeni i korisni metal poput zlata.
* * *
Čuvaj se da ikoga varaš, čak i ako si bio izložen prijevari! Iako vjernost i korektnost ponekad donose teškoće i gubitke, ipak su to uzvišene osobine. Pazi da se ne udaljavaš od njih!
* * *
Razumijevanje morala kao skupa vrlina, kako su ga stariji ranije razumijevali, danas nije takvo. Čovjek današnjice ga uglavnom vidi kao skup osjećaja, društvenog odgoja i taktičnosti. Kamo sreće da ga kod većine vidimo i u okviru toga!
* * *
Moral koji ima vezu s postupcima čovjeka sadrži neke uzvišene norme, a sve one izviru iz uzvišenosti duha. Oslanjajući se na ovo, možemo reći da oni koji se nisu zbližili sa svojim dušama i nisu se izmiješali s njima već duže nisu u stanju provesti moralne norme.
* * *
Ranije su govorili: “Moral je ostao u knjiškim savijucima!” Danas, pak, govore: “Ostao je u drevnim knjiškim savijucima!” Čak da je ovo i istina, pa koliko toga što je novo zaslužuje da žrtvujemo na putu ove skupocjene stvari koju žele ostaviti u prošlosti.
* * *
Čovjekovo žrtvovanje svojih interesa i koristi radi koristi i interesa drugih jeste uzvišenost duha i velikodušnost. Oni koji konstantno čine dobro ne očekujući bilo kakvu korist ili protuuslugu bit će iznenađeni kada se sretnu licem u lice sa svakim dobrim djelom i pozitivnom namjerom na jednom mjestu, a što nikada nisu očekivali. Tada će se zaplesti njihovi jezici i neće znati kako zahvaliti.
