Ljubav podrazumijeva težnju prema svakoj materijalnoj i duhovnoj ljepoti. Ljubav prema materijalnim stvarima je tjelesna i putena, dok je ljubav prema duhovnim vrijednostima duhovnog i emocionalnoga karaktera. Zbog toga, ljubav prema vanjskoj ljepoti rađa čistu bol, jer ona nije vječna, dok je ljubav prema duhovnim vrijednostima beskrajna i oslobođena boli.
* * *
Postizanje željenih užitaka vodi ka okončanju nade i žarke ljubavi (iška). Nada i žarka ljubav jesu krila tragajućih duša i one su s dušama tokom čitavog traganja.
* * *
Ljekari prepoznaju utjecaj bolesti kroz neke znakove, dok bolesnik osjeća i doživljava bolest. Otuda pravu ljubav poznaju samo zaljubljeni, žarku ljubav (išk) samo ašici, ekstazu (džezbu) samo oni koji su je doživjeli, a duhovnu slast samo gnostici (arifi). Ovo je stvarno znanje.
* * *
Ako je ljubav koja se nalazi u srcu stvarna i iskrena, neprijateljstvo će onda biti metaforičko i nominalno, ali ako je neprijateljstvo stvarno, onda će ljubav biti metaforička i nominalna.
