Postojanje etera nije definitivno dokazano. Ali, neke ličnosti u koje imamo apsolutno povjerenje, zato što su upotrebljavale taj izraz, pa makar kao predmet za primjer, pozivaju nas, ako ništa drugo, da budemo pažljivi kad je riječ o ovoj temi.
Ideja etera, koju je od davnina sa sumnjom pokrenuo Huygens, kao supstance koja je prodorna i postojana na svakome mjestu i izuzetno sićušna, kada je potvrđena od J. Clerka Maxwella, tada se zaboravilo na pomisao o apsolutnoj praznini. Maxwell je tvrdio: Poslije dokaza postojanja elektromagnetnih talasa u prostoru, neophodno je da postoji sredstvo poput etera. Iz makrosvijeta u mikrosvijet, sve se kreće u toj osnovnoj supstanci, tj. eteru.
Kao prvi rezultat ovog njegovog otkrića, Maxwell je tvrdio da svjetlosni talasi nisu ništa drugo do elektromagnetni talasi, pa je na osnovu toga i svjetlost jedan elektromagnetni val. Doista je ovo otkriće bilo prvi korak učinjen ka ujedinjenju prirodnih događaja.
Pored toga, prije Maxwella, i Faraday je, pošto je razmišljao da se elektromagnetne nosivosti ne mogu pokretati i aktivirati same, već da je neophodno neko sredstvo, sa zakonima koje je pronašao obavještava da se te nosivosti talasaju u obliku poprečnih talasa i da su ti talasi potčinjeni, poput svjetlosti, refleksiji, prelamanju i dvojnom prelamanju, dok je Maxwell tvrdio da se svjetlost sastoji od jednog kratkog elektromagnetnog strujanja. Kasnije je Hertz, sa svojim mnogobrojnim dokazima, dokazao Maxwellovu teoriju, odnosno, on je došao do zaključka da se tok električne struje u bilo kojem uglu jedne sobe javlja u obliku iskri-varnica u električnom kolu u drugom uglu sobe, iako nema nikakvog sredstva povezivanja. On je vidio da je brzina ovih talasa ista sa brzinom svjetlosti, zbog čega su ovi talasi nazvani Hertzovim talasima. Zapravo, time je otkriven temelj onoga što mi dobro znamo i što koristimo, a to je radio, bežični i fiksni telefon.
Poslije duge vladavine ideje etera, Morley i Michelson su poželjeli da dokazima ustanove da li zaista on postoji, i zbog toga su mislili ovako: U jednoj spravi, kojoj je određena neka tačka na Zemlji, kada se polovina svjetlosnih zraka prelomi tokom kretanja u pravcu neke druge tačke, a druga polovina zraka, ako bi se poslala u pravcu tačke koja se nalazi u vertikalnom pravcu Zemlje, i u slučaju da se odatle odbije, opet u pravcu određene tačke u toj spravi, bilo bi neophodno da stigne do dijela zraka koje se kreću u pravcu Zemlje, jer zraka koja se kreće u pravcu Zemlje i vraća se odatle, u eteru bi se kretala i vraćala sporije. Međutim, dio zraka poslan u vertikalnom pravcu Zemlje, zato što ne može biti u stanju da ide suprotnim tokom etera, brže će se kretati i, naravno, u isto vrijeme brže će se vratiti.
Eksperiment Michelsona i njegovog druga izišao je u negativnom smislu protiv etera. Čak se pomislilo da je sprava bila u kvaru pa je eksperiment obnovljen. Opet je dobijen isti rezultat. Na osnovu toga, znači, eter − ne postoji. Zapravo, ovaj eksperiment je objasnio da za prenošenje radio-talasa iz jednog u drugo mjesto nema potrebe za bilo kakvim sredstvom.
Ovom negativnom rezultatu neki su se opirali. Jedan od njih, Lorentz, oslanjajući se na princip gubljenja veličine tijela tokom kretanja, govorio je da se u eksperimentima Michelsona javlja isto stanje te je radio da matematički dokaže da se i jedna i druga zraka vraćaju u isto vrijeme u tačku centra, pa je ovo bio prvi eksperiment kojim je u to vrijeme dokazana teorija postojanja etera. Taj se eksperiment smatrao veoma logičnim. Međutim, mnogo je važno da se shvati kakvo postojanje etera je dokazao Michelson i šta je ciljao Lorentz tezom da eter postoji.
Neki od njih, govoreći da na osnovu njihovih eksperimenata ne postoji eter, vjerovatno su govorili da su protiv zamišljanja etera kao jedne tvrde materije. U najmanju ruku, prihvatili su ga poput zraka i u obliku neke vrste atmosfere te su mislili da se ta pokretna materija, koja okružuje Zemlju, kreće zajedno sa njom pa su svoje eksperimente pravili na osnovu takvog zamišljenog etera.
Zar takvo nešto, zvano eter, nije moglo biti nešto iznad materije, da bi se moglo objasniti antimaterijom, antiatomom, antiprotonom i antineutronom iz nevidljivog i neosjetljivog svijeta koji se pogrešno tumači naspram vidljivog svijeta? Pored toga, jedan dio danas popularnih naučnih časopisa kao što su Bilim Teknik i Sızıntı (u Turskoj), u vezi sa ponovnim vraćanjem ideji etera, objavili su dragocjene radove koji zaslužuju veliku pažnju.
U zaključku možemo reći: Iako ne postoji nijedna konačna odluka o postojanju etera poduprijeta originalnim iskustvom i eksperimentom, ipak nemamo dovoljno znanja da bismo bez imalo razmišljanja kazali da eter ne postoji….
Iako su nove tendencije mehaničke fizike upalile zeleno svjetlo eteru, mi smo mišljenja da će ova naučna rasprava trajati još godinama sve dok se ne dođe do saglasnosti u terminologiji.
Završavajući govor o ovoj temi, da spomenemo riječ koju je kazao Onaj čiji je govor najtačniji, da bi bila tema istraživanja budućim fizičarima, a to je da je, prije sastavnih materija, kao što su zemlja, voda, zrak i vatra, Prijestolje milosti bilo postavljeno na jednom “nepoznatom oblaku” i da ispod i iznad njega nije bilo zraka.
