وَمِنْهُمْ أُمِّيُّونَ لاَ يَعْلَمُونَ الْكِتَابَ إِلاَّ أَمَانِيَّ وَإِنْ هُمْ إِلاَّ يَظُنُّونَ
Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, oni se samo domišljaju. (Al-Baqara, 78)
Ovaj ajet portretira likove nekih u to vrijeme obrazovanih a nemarnih ljudi, čija srca su bila, slično nekima i sada, obuzeta maštanjem i pustim željama za idealnim “utopijskim” svijetom, umjesto da budu zaokupljena istinama o vjeri. Činjenica je da se u načelima marksizma, komunizma i kapitalizma vide te puste želje koje su neka vrsta bježanja iz vjere u svijet mašte, utopije i gatke. Bolno je to što se historija ponavlja u svjetlu predmeta ovih želja. Za njima su krenuli kršćani po koncepciji židova, a ni neki muslimani ne oklijevaju da krenu ukorak za njima.
Dakako, muslimani danas, kao i njihovi prethodnici, lutaju i kruže u orbiti tlapnji koje je Kur’an časni nazvao gatkama. Islamski svijet je u naše vrijeme svjedok toga, iako je zabilježen hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Vi ćete navike onih koji su bili prije vas slijediti pedalj po pedalj, a onda aršin po aršin; čak kad bi oni ušli i u rupu u kojoj živi gušter, vi biste ih slijedili. Pitali smo: Allahov Poslaniče, jesu li to židovi i kršćani? On je uzvratio: A ko bi drugi?”
Izraz “gatke” (أماني) je množina imenice (أمنية), a koristi se sa značenjem “puste želje i tlapnje”, koje se u stvarnosti ne mogu ispuniti. Iako se one ponekad poistovjećuju s idealom, one označavaju samo neostvarive pretpostavke i domišljanja. Svejedno što se neke ponekad čine ostvarivim, u prevlađujućoj većini su gatke koje se pletu u mašti, a na osnovu njih se ne može doći do željenog cilja. Zbog toga te želje, gatke i tlapnje, jesu obmana za aktera, a pogubna žalost po društvo.
Ako obrazovani ljudi u nekom društvu nisu u stanju jasno uvidjeti i ispravno čitati pojave, ako elite obrazovanih kao i populacije običnih nemarnih ljudi hrle za opsjenama takvih tlapnji, uobrazilja i pustih želja, to znači da je društvo osuđeno na upadanje u mrežu apsurda i skončavanje u njoj.
