Tefekkur znači detaljno, sistematično i duboko razmišljanje o nekoj temi ili sadržaju. On je, za sufije, inicijalna kapisla za srce; hrana za duh; duh spoznaje; krv, duh i svjetlo islamskog života. Ako nema razmišljanja srce je zamračeno, duh je smeten, a islamski život postaje beživotna pustara.
Tefekkur je svjetlo (nūr) u srcu i to kakav nūr! Pomoću njega se razlučuje dobro od zla, korisno od štetnog, te ispravno od lošeg. Pomoću njega se svemir pretvara u knjigu koja se čita, a svaki uzvišeni ajet Kur’ana dobija svoju posebnu dubinu.
Tefekkur je svjetiljka koja osvjetljava događaje kako bi se iz njih izvukle pouke i izveli raznovrsni zaključci. On je zlatni ključ za iskustva, rasadnik stabala hakīkata, i zjenica za srčano svjetlo. Zbog toga je Čovjek najvećih horizonata, sallallahu teala alejhi ve sellem, koji je u svemu zauzimao najviše mjesto, na najbolji način, i u tefekkuru zauzeo najviši položaj rekavši: „Razmišljajte o Allahovim blagodatima, a ne razmišljajte o Njegovom Biću, jer vi to ne možete“ i tako nam razjasnio granice polja u kojem možemo razmišljati, upozoravajući nas na ograničenost naše snage, mogućnosti i sposobnosti.
Kako je lijepo rekao autor Minhādža podsjećajući nas na ovo značenje:
Razmišljanje o blagodatima uvjet je za ovaj put,
Al’ razmišljanje o Božijem Biću grijeh je čisti,
Razmišljanje o Božijem Biću je čista zabluda,
Znaj da je tu apsolutno nemoguće postići rezultat.
U stvari, zar nam i sam Kur’an-i Kerim, svojim uzvišenim ajetima poput ovoga: „I o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju“ , ne preporučuje najbolji put razmišljanja, tako što pred naše oči postavlja Knjigu kosmosa, pokazujući nam način njezinog pisanja, posebnost njezinih harfova, izvrsnost njezinih riječi, sistem i skladnost njezinih rečenica, te univerzalnu čvrstinu i postojanost njezine građe.
Da, okretanje Knjizi Uzvišenog Hakka, u svakom razmišljanju, svakoj predodžbi, svakom duhovnom stanju i fazi, te nastojanje da se o njoj razmili i ona shvati, pa se u skladu s tim razumijevanjem uredi i uskladi svakodnevni život, čini da cijeli život ima duhovni okus. Ovo je stoga što otkrivanje i pokazivanje Božanskih tajni u Knjizi kosmosa, u svakom trenutku, daruje čovjeku novu imansku dubinu, iznad one prethodne, te duhovnu boju koju kuša njegovo duhovno nepce. Ovo novo otkrovenje i rezultati dobijeni iz njega jesu svjetlo koje se iz vjerovanja (īmān) razvija u spoznaju (ma‛rifet), iz spoznaje u ljubav (mehabbet), iz ljubavi u duhovne slasti (lezāiz-i rūhānijje), a nakon toga slijedi kretanje prema Ahiretu i zadovoljstvu Uzvišenog Allaha. Eto to je prosvijetljeni put kojim tragalac postaje Potpuni Čovjek (Insān-i kāmil).
Tefekkur je otvoren prema svim znanstvenim oblastima jer su one polje njegovih istraživanja i ispitivanja, s tim što su teorijske i eksperimentalne znanosti samo uvod, sredstvo i put dolaska do ovog velikog rezultata. Sve one su svojim istinskim sadržajima i ispravnom metodologijom okrenute jednoj, Božanskoj nauci, samo ukoliko pogrešnim liječenjem ne izazovu oboljenje ljudskog mozga.
Da, razmišljanje o postojećim svjetovima i njihovo čitanje kao knjige urodit će očekivanim plodom i postat će mjestom na koje će se spuštati blagoslovljena Božanska nadahnuća (vāridāt) o vjerovanju u Uzvišenog Allaha, te da je On Stvoritelj svih stvari i karakteristika vezanih za njih. Ovo je obilježje vodiča srčanog i prvaka duhovnog života koji su pouzdano shvatili da su sve stvari, zajedno sa svojim stanjima i osobinama, vezane isključivo za Allaha, pa su postigli svoj smiraj kroz spoznaju Allaha (ma‛rifet), ljubav prema Njemu (mehabbet) i Njegovo stalno spominjanje (zikr).
Razmišljanje koje nije valjano organizovano, odnosno nije od samoga početka zasnovano na vezivanju svake stvari za Uzvišenog Hakka, na kraju će, rezultatom, s teškom mukom dovesti do Njega, i tu se završiti. Nasuprot tome, razmišljanje koje je od samoga početka bazirano na uvjerenju da je i stvaranje (halk) i upravljanje (emr) vezano za Uzvišenog Allaha, teče i nastavlja se do beskraja, sa novim dimenzijama, i nikada ne prestaje. To znači da ovakvo razmišljanje započeto od Uzvišenog Allaha putem Njegovih imena Prvi (Evvel) i Vidljivi (Zāhir), a odatle se razvija usmjereno također prema Njemu, preko Njegovih imena Posljednji (Āhir) i Skriveni (Bātin) ne završava se, već je beskrajno. Stoga poticati na ovakav smjer razmišljanja, čiji je cilj jasan od samog početka, znači usmjeravati ka korištenju metodologije prirodnih nauka i izučavanju njihovih osnova, koje pokušavaju utvrditi oblike postojanja i istražiti njihove manifestacije.
Da, pošto su nebesa i Zemlja, sa svim svojim dijelovima i sastavnicama, vlasništvo Uzvišenog Allaha, onda čitati o bilo kojem događaju, stvari ili zakonitosti u Knjizi kosmosa znači čitati o propisima Veličanstvenog Stvoritelja, i načinima Njegovog upravljanja, po Njegovom zakonu prirode. Nema nikakve sumnje da onaj koji ovu Knjigu čita istinskim čitanjem i svoj život uređuje spram onoga što pročita ide putem Božije upute (hidājet) i takvaluka, da će njegova nagrada biti Džennet, a piće u njemu Kevser. Nasuprot onima što su stradali i propali, pa tumaraju dolinama nezahvalnosti, vođeni Iblisom, nemarni prema Istinskom Gospodaru, kao i prema Njegovim raznovrsnim blagodatima i darovima, te različitim vidovima dobra i ljepote na Ovome svijetu; su oni koji znaju Ko je Stvarni Darivatelj i Vlasnik svega, koji vjeruju u Njega i pokoravaju Mu se, sa punom imanskom sviješću, kreću se na relaciji od zahvalnosti do blagodati i od blagodati do zahvalnosti, predvođeni melekima, vjerovjesnicima i iskrenim Božijim robovima. Oni provode svoj život poput tefekkur-sokola, koji na krilima ideja leti visoko iznad istih onih dolina u koje su popadali nemarni i stradali. Ovim razmišljanjem oni izmiruju obavezu prema darovima koje su dobili od svog Veličanstvenog Rabba. Ako i naiđu na neku prepreku u svijetu tefekkura, oni je savladaju zikrom i prođu od planiranja na predanost, od mogućnosti na prepuštanje, te stignu na svoj cilj leteći nebesima, dok su drugi na Zemlji zarobljenici daljina.
Allahu, učini nas od onih koji Tebe i stojeći i sjedeći i ležeći spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju, a salavat i selam prenesi Prvaku mislilaca, njegovoj čistoj porodici i njegovim iskrenim ashabima.
