Pitanje Božijeg određenja (القدر – kader) se, od najstarijih vremena, ubraja među mjesta na kojima se noge spotiču. Zato su islamski učenjaci njegove osnove sveli u okvire plemenitih ajeta i časnih hadisa. U njegova prostrana područja nisu duboko ulazili, odlučni da obične ljude tako poštede lutanja nepoznatim putevima u traganju za preciznim pojedinostima sadržanim u njemu.
Međutim, vremenom se materijalistička misao počela širiti Svijetom, dotle da je postala temelj organizovanja nekih država, kamen temeljac obrazovnih ustanova diljem Svijeta. Zvona upozorenja i sirene za uzbunu su se i kod nas počeli oglašavati, jer je ta misao bila počela, postepeno, obrazovne ustanove osvajati i u islamskom svijetu. Ponašala se kao da je jedinstven put kojim svi trebaju ići. Duh kritike se razvijao širenjem nesigurnosti i sumnje među običnim ljudima i posebnim društvenim slojevima. Kad su materijalisti uočili pitanja sudbinskog određenja kao mjesto pogodno za napad, nemilosrdno su se na njih, svom raspoloživom snagom, obrušili u vrijeme kad su muslimani bili na iskušenju da se priklone materijalističkoj misli.
Savremene generacije lišene vjerskog obrazovanja – takvo obrazovanje im je bilo uskraćivano – nemoćne, osjećale su se napuštene i ostavljene, bez odbrane i zaštite pred snažnim i učestalim napadima. Ne samo što su bile zbunjene i izgubljene, već se nisu mogle izbaviti i oduprijeti upadanju u vrtlog vjerolomstva i nevjerovanja.
Naš front nije bio u situaciji nimalo boljoj nego li i kod drugih, jer je patio od posljedica nepripravnosti i nespremnosti za otvoreno pokazivanje budući da dugo prikupljani podaci nisu bili dovoljni da se suprotstave arsenalu tekućih napada, povrh toga što je druga strana predano radila na organizovanju i koordiniranju, prikazujući svoje planove kao jednu planetarnu idejnu težnju. Drugo što je suprotna strana željela bilo je rušenje i razaranje bez oživljavanja, koje je uvijek teško i mukotrpno. Kao treći problem, postojala je struja ateizma koja je bila snažna i širila se kao epidemija. Zato nije bilo izjednačenosti među stranama. Suprotna strana je imala svoju mjeru i težinu, što je pobožnim ljudima izazivalo strah da im je došao kraj, pogotovo kad se matrijalistička misao počela, poput požara po sasušenoj travi, širiti i osvajati kafane i druga mjesta javnog okupljanja.
Tokom toga osjetljivoga i složenog vremena, veliki učenjak M. Fethullah Gülen počeo je svoje vazove i predavanja, u vidu dijaloga vođenog na osnovama pitanja i odgovora. Krenuo je u veoma široko poprište djelovanja, počevši od minbera u džamiji, preko sjedišta po narodnim čajdžinicama raširenim po raznim dijelovima grada, pa do univerzitetskih krugova i redova prosvijećenih građana. Bili smo svjedoci tome ustrajnom radu i uzvišenom služenju. Nije bilo postavljeno nijedno pitanje, a da veliki učenjak nije, bez oklijevanja, na njega pružio djelotvoran i potpun odgovor, ma od koga da je poteklo, ma kako da je izneseno, čak i kad su pitanja proisticala iz nepoznanica vezanih za sudbinsko određenje, sa svim tajnama sadržanim u njemu i mjestima na kojima je vrlo moguće spotaknuti se. Odgovori su bili sjajni, jasni i nedvosmisleni, tako da su iz glava i razmišljanja otklanjali natruhe sumnje, čistili misli od natruha smutljivih zabluda.
Preobražaj smo mogli osjećati, svojim očima ga gledati, kad bi posijela započinjala tako što im prisutni ne bi obraćali pažnju, ne bi ih ni primijetili, pogotovo u čajdžinicama, usljed pomanjkanja poštovanja, nespremnosti za pažljivo slušanje, ili zbog uvriježenih navika i vladajuće buke. Međutim, nakon izvjesnog vremena, prisutni bi se postepeno okretali u pravcu onih koji su razgovor slušali pažljivo, sjedeći mirno kao neko ko pazi da ne uplaši i otjera pticu koja mu je na glavu sletjela i tu mirno stoji.
Pitanja i odgovori su snimani na magnetofonske trake i tako raznošeni. Počastivši ih tim odgovorima, Allah, dž.š., je mnoge izgubljene izbavio iz baruštine zabluda. Odgovori su, dalje, bili vršioci izbavljenja mnogih prijatelja, jer riječi izgovorene tokom razgovora nisu bile hladni izrazi, niti suhoparne logičke premise bez duha i posebnog smisla, već plodovi koji su sazrijevali u jednome sjetnom srcu, napajali se suzama očiju koje su posmatrale gubljenje jedne cjelokupne nesretne generacije, koja je bila ostala bez mogućnosti prepuštanja dobrom vođenju, pred kojom su se porušile osnove poštovanja i uvažavanja, koja je upala u ponore vjerolomstva i nevjerovanja. Naravno, te riječi su sadržavale toplinu koja pulsira životom, navire osjećajnošću i blagošću, tako da su postale sredstvo vraćanja mnogih svome razumu, povratka na Pravi Put. Te riječi su podsticale da, s Allahovim dopuštenjem, izbavljaju sebe i one koji ih slijede. One su titraji duha koji izviru iz lijeka pripravljenog u apoteci plemenitoga Kur’ana. Iz njih se kristališe ono što je podesno umovima sagovornika među kojima je bilo i onih koji nisu znali čak ni postaviti pitanja. Takvima su te riječi, poput vještog ljekara, postavljale djelotvorni mehlem, putem kojeg su se napajali osjećajnošću i blagošću zaljubljenika. Allahovom dobrotom, te riječi u dubinama duša sagovornika rađaju lijepim i zanosnim plodovima.
Pitanje sudbinskog određenja, u njegovom saznajnom obliku, sagovornicima se izlaže na jednom širokom prostoru koji se izjednačava sa širinom cjelokupnoga kosmosa, jer se objašnjava precizan poredak u cjelokupnom kosmosu, počevši od atoma, jezgra atoma i jezgra sjemenja, pa do zvijezda i galaksija. Jasno se iznosi da je sve što postoji u kosmosu već projektovano i planirano, od onda kad ga je Gospodar stvorio. Jasno se iznosi i da je otkrivanje smisla sudbinskog određenja prirođeno ljudskoj intuiciji. Rješavanje tajni, jedne za drugom, posljednja je temeljna tačka u sklopu tog pitanja. Pažnju posebno privlači razlika između razumijevanja Božijeg određenja (kadera) kod “početnika”, koji je još uvijek na početku puta, nasuprot onome ko je prešao mnoge etape produbljivanja vjerovanja, faze zanosa u odanosti i poniranja u pobožnosti, dok nije dostigao “vrhunac”. Upozorava se i na to da, spoznavanje pojedinosti, vještina otkrivanja i razrješavanja tajni o naravima duše i njenim funkcijama, kao što su zacrtana svojstva i posebna obilježja čovjeka, spadaju, također, u kader.
S druge strane, ljudska volja nije isključena. Ona dušama pruža mogućnost izbora. Istovremeno se razboritima postavljaju stanoviti duhovni standardi, počevši od odgovornosti pri izboru, bez samozavaravanja, pa do pitanja: أَلَسْتُ بِرَبِّكُمْ – Zar Ja nisam Gospodar vaš? (El-A‘raf, 172.). Činjenica je da dragocjenost odgovora daje ovoj temi dodatnu dimenziju ljepote i draži.
Tri prva poglavlja knjige sabiru seriju vazova i predavanja koje je veliki učenjak, M. Fethullah Gülen, držao spontano, a ona su neposredno snimana na magnetofonsku traku. Nakon toga su, preuzeta u obliku knjige, predočena autoru, vrijednome Profesoru. Nakon provođenja korekcija i sistematizovanja, priloženi su odgovarajući plemeniti ajeti i časni hadisi. Četvrto poglavlje knjige je, pak, dio posvećen odgovorima na pitanja koja su Profesoru upućivana na razne načine, u različitim prilikama.
Nakon završetka sistematizovanja knjige, postavljen joj je sadržaj, čime je uistinu postala tekst koji se može koristiti kao izvor i literatura.
Iako se za spomenute učestale i organizovane napade čini da su prestali, samozapitkivanja i šejtanska došaptavanja vrlo često pomućuju raspoloženje našeg unutrašnjeg svijeta, a time se dodatno povećava potreba za ovakvim djelotvornim lijekom.
Kader u svjetlu Kur’ana i Sunneta nije, zapravo, zbir odgovora na neka pitanja koja su se pojavila, već je to prosvjetljavanje vjerovanjem, u kome srce, razum i duša nalaze mir. Zato je potreba za njim nasušna i trajna.
Djelovanje u službi vjere i Kur’ana, na svjetskom nivou, uistinu se zasniva na postavljanju tih vjerskih istina na čvrste osnove, jer cijeli Svijet ima potrebu za istinama koje ne zna, a u tome prednjače Evropa i Amerika. Potreba nalaže da se istine prevode na druge jezike Svijeta, da baštinici shvate njihovu korisnost.
Koristimo se ovom prilikom da vrijednom Profesoru izrazimo svoju najljepšu zahvalnost, da pohvalimo sve one koji su doprinijeli završavanju ovog vrijednog posla. Molimo Uzvišenoga Gospodara da našeg Profesora obdari dugim životom i omogući mu da još dugo služi Kur’anu i vjerovanju.
