Sunnet ponekad ograničava neke apsolutne pravne norme koje se spominju u Kur’anu, a.š. Tako, npr., Allah, dž.š., kaže: Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! (El-Maida, 38)
Ovo je apsolutna naredba i nisu objašnjeni uvjeti ni okolnosti koje trebaju biti ispunjene da bi se provela ova kazna, vrijednost ukradenog, ni dio ruke koji se treba odsjeći. Budući da se ruka pruža od vrhova prstiju do lakta, − prema ajetu koji govori o uzimanju abdesta po tom dijelu tijela[1], sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s., odredio je dio koji se kod ruke siječe, tj. ograničio je apsolutnu normu Kur’ana. Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da se jednom od kradljivaca odsiječe šaka, time je ograničio apsolutnu pravnu normu koja je o ovome navedena u Kur’anu.
Navedimo i drugi primjer. Allah, dž.š., kaže: O, vjernici, jedni drugima na nedopušten način imanja ne prisvajajte − ali, dopušteno vam je trgovanje uz obostrani pristanak… (En-Nisa, 29)
Međutim, i ovdje sunnet ograničava ovaj ajet u konkretnom pitanju. Navodi se hadis od Abdullaha ibn Omera, r.a., da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne prodajite plodove dok se ne vidi da su sazreli!”[2]
Kao što smo već i ranije istakli, sunnet je samostalni temelj u zakonodavstvu, jer uspostavlja norme koje se ne nalaze u Kur’anu. Kao primjer za to može poslužiti zabrana konzumiranja mesa domaćeg magarca i grabljivica kao i sastavljanje u braku bratične i tetke, s očeve ili majčine strane.
Sunnet koji se smatra samostalnim izvorom šerijata počeo je provoditi svoju zadaću i poslanje od samog početka Objave i čvrsto se spojio uz Kur’an. I promatranje sunneta s ovog aspekta svršena je stvar kada je u pitanju velika većina islamskih učenjaka i uopće sljedbenika Muhammeda, s.a.v.s. Međutim, sunnet je izložen napadima mu’tezila koji su bili pod utjecajem grčke filozofije, kakav je između ostalih i En-Nazzam, kao i napadima orijentalista koji mrze islam i koji konstantno pokušavaju zamutiti ovaj čisti izvor. U posljednja dva stoljeća neki muslimanski intelektualci su potpali pod utjecaj ovih orijentalista, zbog kompleksa manje vrijednosti prema Zapadu. Tako su postali sredstvo u rukama orijentalista i počeli s omalovažavanjem i optužbama pristupati sunnetu. Ipak, napori časnih prethodnika te djela i vrijedni tragovi koje su ostavili iza sebe u stanju su da se suprotstave ovim napadima i da očuvaju čistotu i originalnost ovog izvora − čistog Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., sunneta.
[1] O, vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite − a dio glava svojih potarite − i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni (El-Maida, 6.).
[2] El-Buhari, “El-Buju’”, 82.; Muslim, “El-Buju’”, 51.
