وَكَلْبُهُم بَاسِطٌ ذِرَاعَيْهِ بِالْوَصِيدِ لَوِ اطَّلَعْتَ عَلَيْهِمْ لَوَلَّيْتَ مِنْهُمْ فِرَارًا وَلَمُلِئْتَ مِنْهُمْ رُعْبًا
A pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio. (Al-Kahf, 18)
Stanovnici pećine su bili hrabri mladići koji su život na kocku stavljali zbog dostavljanja svoje vjere. Kad Kur’an časni kazivanje o njima zahvata svojim posebnim stilskim izrazom, on pruža različite znakove i dokaze o da’ijama kojih će biti sve do Sudnjeg dana.
Naravno, da’ije i vodiči trebaju se na početku duhovno napuniti, slično Stanovnicima pećine, proći slično pripremno razdoblje. Kao što je moguće to postići provođenjem nekog vremena u pećini i špilji, može se ostvariti i na način svojstven ashabima, r.a., koji su vrijeme punjenja i snabdijevanja duhovnom snagom proveli u Erkamovoj kući.
Naravno, kad se radi o ovom pitanju, nije uvjet da postoji i doslovna sličnost, iako se historijski događaji odvijaju sličnim putevima u sklopu jednog općeg okvira. Stoga su zbivanja važnija njima, isto tako važnija i nama. Nakon dobrog razumijevanja željenog pozivanja, širenja, dostavljanja, usvajanja, te istinskoga i odanog postupanja po njemu, nakon boravka neko vrijeme u izolovanosti i osami te okretanja Allahu, da bi se dostigla željena duhovna razina, ostvarit će im se sposobnost da se napajaju da’vom i da je predstavljaju.
Ako pogledamo riječi ajeta, vidjet ćemo da pas, koji se pružio ispred ulaza u pećinu, obavlja štićenje i čuvanje od opasnosti. Međutim, on nije jedan od njih. Ukazujući na prirodnu razliku, Kur’an svojim specifičnim stilom kaže: …neki će reći: “Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi” (Al-Kahf, 22), izuzimajući psa kada govori o ukupnome broju prisutnih. Uprkos svemu, kad objašnjava izgled psa dok ponosno stoji i stražari, opisuje ga tako da posmatraču izaziva strah, dotle da bi, kad bi ga neko ugledao s udaljenosti, okrenuo se i prestrašen pobjegao.
Iz izloženog opisivanja su posebno opipljiva pojedina zapažanja. Letimičnim pogledom na ovaj časni ajet, mogu se otkriti slijedeće pojave:
1) U svakom vremenu bude hrabrih ljudi poput Stanovnika pećine. Uvijek bude i onih koji im se pridružuju, nastavljaju njihovim putem, u okviru općeg okvira misli i osjećanja, iako ne budu u svim pojedinostima na istoj liniji.
2) Uvijek i u svako vrijeme bude onih koji žive u pećini, ili budu primorani na sličan život. Oni ne smiju zanemariti samozaštitu. Opravdano je pretpostaviti da će nakon nekog vremena početi napadi na njih, na njihova skloništa i organizacije. Zato trebaju vršiti neophodno organizovanje, odnosno postavljati obučene pse pored svojih domova.
3) Psi ne smiju biti obični, već one vrste koja se može suočiti sa svim izvanjskim opasnostima. Njihov izgled i držanje trebaju biti dovoljni da unesu strah u srca zlikovaca.
Čovjek je čovjek u mjeri s kojom je sposoban usvajati ljudske vrijednosti. Kad izgubi te vrijednosti, on je: …kao stoka, čak i gori (Al-A`raf, 179). Ima još i drugih ajeta koji objašnjavaju sadržinu ovog ajeta.
