قَالَ رَبِّ أَنَّى يَكُونُ لِي غُلاَمٌ وَقَدْ بَلَغَنِيَ الْكِبَرُ وَامْرَأَتِي عَاقِرٌ قَالَ كَذَلِكَ اللَّهُ يَفْعَلُ مَا يَشَاءُ
Reče: “Gospodaru moj, kako ću imati sina kad me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?” “Eto tako”, – reče On -, “Allah čini ono što On hoće”. (Ali ‘Imran, 40)
Zekerija, a.s., je ovo pitao iako je prethodno Allahu upućivao dovu: Gospodaru moj, podari mi od sebe čestita momka (Ali `Imran, 38). Kad je dočekao radosnu vijest o tome da mu je dova primljena, Zekerija, a.s., je s ushićenjem pitao: Kako ću imati sina? Iako se na prvi pogled čini da postoji razlika između ove dvije situacije, tu razlike gotovo da nema. Zato što je Zekerija, a.s., kad se svim svojim bićem i dovom okrenuo Gospodaru, bio u jednom dubokom duhovnom stanju. Zato njemu nije naumpadao uzročno-posljedični niz.
Prevladavanje uzroka je pripisao značaju dove, a dova je zahvatila nešto metafizičko, nešto za šta se može predviđati da spada u vjerovjesničko naslijeđe. Međutim, kad se vratio u svijet budnosti, ako se može tako reći, pa ušao u svijet uzročno-posljedičnog niza i malo bolje se iz okvira tog niza uživio u situaciju, pitao je: Kako ću imati sina kad me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?
Ovdje ima još nešto važno na što treba ukazati, a to je da mnoga djela iz tradicionalnog tefsira, riječi Zekerijaa, a.s.: Kako ću imati sina? tumače kao oblik čuđenja. Međutim, mi smatramo da se radi o izražavanju poštovanja s ushićenošću Božijom moći. Ako znamo da je, prema učenju Ibn Arebija, u gradiranju zastupništva (ولاية) najviša razina ushićenje, shvatit ćemo da se ni zbunjenost i čuđenje ne kose s razinom vjerovjesništva. Naravno, jedan vjerovjesnik koji je doživio duboku starost, a njegova žena je nerotkinja, pokazao je ushićenost pomiješanu sa vjerovjesničkom spoznajom Uzvišenog Allaha, nakon čega je pokazao i osjećaje poštovanja, divljenja i oduševljenja Božijom moći, kao i izraze ushićenja i poštovanja riječima usklađenim s osjećanjima i mislima.
Što se tiče nas, u odnosu na Božije zakone, neočekivano je, po onome što znamo, da zatrudni žena koja je ušla u razdoblje besplodnosti, kojoj je mjesečni ciklus već odavno prestao, pa je postala nerotkinja. Zato je jedna ovakva neprirodna pojava, suprotna vladajućoj zakonitosti, bila dovoljan razlog upozorenja prožetog ushićenjem u duši jednog vjerovjesnika, koji Božiju moć cijeni na najbolji način, tako što mu osjećanja poštovanja idu ispred osjećanja radosti. To je nešto prirodno, nešto što skladno ide uz čast vjerovjesništva.
Nakon toga slijedi nastavak ajeta: Eto tako Allah čini šta On hoće (Ali `Imran, 40), da bi se ukazalo na to kako će se događaj vezan za Merjemu, a.s., i Isaa, a.s., zbiti i odjelotvoriti, odnosno na to da se, pored zbivanja u sklopu uzročno-posljedičnog niza, mogu, u skladu s posebnim Božijim zakonima, odvijati i zbivanja koja se ne povezuju s vidljivim uzrocima, kako bi se trajno potvrđivala neograničena Božija volja.
