Gülen je inicirao svoj široki civilizacijski projekt dijaloga okupivši na jednome mjestu ljude koji su predstavljali različite intelektualne i životne stilove Turske. Mnogi od ovih ljudi bili su priključeni različitim intelektualnim i društvenim grupama koje su se, između šezdesetih i sedamdesetih godina, u pravom smislu fizički borile jedne protiv drugih, a kasnije, u osamdesetim godinama, sukobljavale se ideološki. Gülen je počeo da poziva ove ljude na razne sastanke s početka devedesetih, osiguravši im priliku da dođu zajedno. Na ovim sastancima, mnogi od ovih ljudi susreli su jedni druge prvi put. Ljudi koji su nekada potezali oružje jedni na druge i koji su svoje političke omladinske ogranke okretali nasmrt protiv drugih dobili su priliku da budu zajedno, da jedu za istom sofrom i da izmijene pokoju lijepu riječ. Prvi od ovih skupova bio je nešto malo više od učtivoga sastanka. Nema, međutim, sumnje da su svi koji su bili involvirani u ove sastanke imali osjećaj uzbuđenja budući da su potpali pod novi intelektualni, filozofski i društveni temelj zajedništva. Uskoro je ovaj talas uzbuđenja dao rezultat u času kad je, u 1998. godini, startao prvi u nizu “Abant sastanaka”.[1] Kadar naučnika iz različitih studijskih oblasti došao je da zajedno razvija novi naučni i intelektualni plan akcije za budućnost. Ovi ljudi, koji su došli iz različitih kulturnih, ideoloških i političkih sredina – svi su došli da bi učinili jedan veliki intelektualni napor: da formiraju međuzavisni životni prostor u Turskoj. Inicijativa koja je počela sa Gülenom i njegovim timom razvijala se u platformu koja je inkorporirala ljude od nauke, mišljenja, prava i politike koji su se potom usmjerili ka izradi upravljanja tom platformom. Gülen nije aktivno učestvovao na ovim sastancima, nego je ostao počasni predsjednik Fondacije novinara i pisaca, koja je organizirala i finansirala ovu platformu i njezine sastanke. Potraga za dijalogom i izmirenjem institucionalizirana je na inicijativu ovih intelektualaca i dosegla prepoznatljiv karakter.
[1] Prvi Abant skup održan je 23. marta 1998. god., a glavna tema je bila “Islam i sekularizam.” Na idućim sesijama teme su bile: “Religija, država i društvo” (1999.), “Demokratski državni pravni sistem” (2000.), “Pluralizam i društveno pomirenje” (2001.), “Globalizacija” (2002.), “Rat i demokracija” (2003.), “Islam, sekularizam i demokracija: tursko iskustvo” (2004.), “Kultura, identitet i religija tokom procesa turskog učlanjenja u EU” (2004.), “Novi zahtjevi u edukaciji” (2005.), “Republika, kulturni pluralizam i Evropa” (2006.), “Globalne politike i budućnost Srednjeg istoka” (2006.), “Tursko-egipatski razgovori: Islam, Zapad i modernizacija” (2007.) te “Alevizam u povijesnoj, kulturalnoj i savremenoj dimenziji” (2007.).
