فَاتَّخَذَتْ مِن دُونِهِمْ حِجَابًا فَأَرْسَلْنَا إِلَيْهَا رُوحَنَا فَتَمَثَّلَ لَهَا بَشَرًا سَوِيًّا
I jedan zastor, da se od njih zakloni, uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca (Maryam, 17)
Merjema, a.s., osamila se i od ukućana se povukla “na istočnu stranu”. Nije se zadovoljila osamljivanjem i povlačenjem, već je i zastor i pregradu između sebe i svoje porodice postavila. Uobičajen razlog zastiranja i pregrađivanja je osiguravanje od drugih da ne otkriju stanje u kojem se nalazi žena na izolovanom, tihome mjestu te njena potreba da se očisti. Razlog može biti želja da na mirnome mjestu, u tišini, daleko od buke, obavlja namaze, kako bi se usredsredila na ibadet.
Kao rezultat materijalne i duhovne čistote, koju je osjećala u dubini duše, prema logičnom stavu da su “čestite žene za čestite muškarce”, u toj čistoj nepatvorenoj atmosferi došao joj je Otjelovljen Duh. Time je čovječanstvo iznova zaživjelo, a obnovljeni život će trajati sve do Sudnjeg dana.
Šta je, ustvari, taj duh? Većina komentara insistira na tome da sintagma “naš duh” (روحنا), koja se pojavljuje u ovom ajetu, ukazuje na Džibrila, a.s. Postoje neslaganja oko definisanja onoga šta naziv “duh” ovdje označava. Brojnost pretpostavki prelazi okvire neslaganja idući toliko u širinu i tako daleko da uključuju čak i duh našeg Poslanika, s.a.v.s. To je, također, jedna od pretpostavki! Zbog toga što je Merjema, a.s., bila vrlo čestita i čedna. Zato nijedna pokvarena mašta nije smjela poželjeti da povrijedi tu čestitost i čednost, to joj nije bilo dopušteno. Nije bilo dopušteno da je gleda iko osim onoga ko je za nju čuvan (محرم لها), a taj čuvani je naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., jer je on u jednome od svojih hadisa istaknuo da je sklopio brak s Merjemom.[1] Zato, među pretpostavkama koje se pojavljuju, postoji i stav da je duh koji se otjelovio pred Merjemom bio duh našeg Vjerovjesnika. Međutim, to nije nešto što je potvrđeno kategoričkim dokazom, a pretpostavka koja se ne može potkrijepiti dokazima ostaje pretpostavka, i ništa drugo.
[1] `Ali al-Muttaqi, Kanzu-l-`ummal, XI, 424.
